Premda je prošao gotovo nezapaženo u hrvatskoj kritici, roman Kronika provincijskog kazališta pripada najboljim proznim ostvarenjima Pavla Pavličića. U deset poglavlja Pavličić razvija priču o Antunu Lipovcu, čovjeku koji je sudbinski povezan s mjesnim kazalištem. Ono postaje pozornicom i ogledalom njegova života i najvažnijih društveno-političkih promjena prošloga stoljeća.
Središnji je fabularni motiv romana potraga za kipom anđela s kupole kazališne zgrade, a ta se potraga glavnoga junaka za anđelom pretvara u njegovu potragu za identitetom. Sudbina kazališta i sudbina glavnoga lika na taj način postaju jedno, a čitatelju se istovremeno nudi panorama prošlostoljetnih kulturnih, društvenih i političkih prilika što su neumitno utjecale na život običnih, malih ljudi. U ovom romanu Pavličić stvara mitsko mjesto svojih kasnijih proza, gradić Varoš koji mnoge podsjeća na njegov rodni Vukovar.
